Škola za trgovinu i modni dizajn Rijeka

Krajem nastavne godine  u Trgovačkoj i tekstilnoj školi u Rijeci provedeno je kvantitativnom metodom ( s pomoću anketnog upitnika ) istraživanje na školskoj razini.

Cilj je istraživanja utvrditi čitateljske interese i navike učenika Trgovačke i tekstilne škole te na temelju dobivenih rezultata oblikovati aktivnosti koje bi poticale i razvijale interes za književne i neknjiževne tekstove te omogućile ovladavanje vještinama čitanja raznorodnih tekstova na svim razinama zahtjevnosti.

Istraživanje je provedeno s pomoću anketnog upitnika izrađenog Googleovim alatom za obrasce (ankete) - Google Forms. Pisanje je ankete bilo anonimno i dobrovoljno, a rezultati su prikazani izradom kružnih i stupčastih  dijagrama. Anketu je sastavila, provela  i analizirala Melita Rabak, prof.

Anketa je sadržavala 31 pitanje od toga 29 zatvorenoga tipa, a dva otvorenoga. Iako se pitanjima zatvorenoga tipa ne mogu dobiti kompleksnije informacije, autorica se opredijelila za takav tip pitanja zbog toga što ispitanici ne mogu uvijek jasno i precizno artikulirati svoj odgovor.

Rješavanju ankete pristupilo je 149 učenika (68 %) Trgovačke i tekstilne škole.Među anketiranim je  učenicima  106 (71 % )  ispitanika ženskoga spola, a 43 (29 % ) ispitanika muškoga spola.

Četverogodišnje smjerove pohađa  74 % anketitanih učenika,a  26 % trogodišnje. Anketu je ispunilo 27 učenika 1. razreda (18 %), 37  (25 %) učenika drugoga razreda, 53 (36 %) tećega i 32 (21%) četvrtoga razreda.

Zabrinjavajući je podatak da 31 % ispitanika  izjavljuje da ne voli čitati, a  čitati voli  samo 17 % . Više od pola ispitanika  (52 %) tvrdi da voli čitati povremeno.Rezultati istraživanja ukazuju da čak 56 % učenika čita manje od jednog sata dnevno, 39 % čita jedan do dva sata dnevno, a samo 7 učenika (5 %) čita tri sata i više dnevno.

Prisila je najčešći motiv čitanja među ispitanicima.Čak 47 % ispitanika čita zato što mora, a  23 % ispitanika čita kada se želi zabaviti.

Učenici izjavljuju da  čitaju jer im čitanje pomaže pri oblikovanju pogleda na svijet (41 ispitanik),  jer im  obogaćuje rječnik (36 ispitanika),  jer vole i uživaju  u čitanju (34 ispitanika), jer im obogaćuje intelektualni svijet (25 ispitanika),  jer vole biti informirani  (23 ispitanika), jer im obogaćuje duhovni život (15 ispitanika), a  41 ispitanik izjavljuje da čita iz nekoga drugog razloga. 

Više od polovice anketiranih misli da je čitanje važno,ali poražavajućih 46 % ispitanika smatra da je čitanje nevažno u današnjem društvu. Na pitanje otvorenoga tipa u kojem je trebalo argumentirati zašto je čitanje važno odgovorilo  je 62 ispitanika i  uglavnom  ponavljaju odgovore koji su ponuđeni u pitanju u kojem je  trebalo odgovoriti zašto čitaju , ali dvoje ispitanika ističu  da čitaju zato što  „čitanje pruža nešto što nam digitalni i materijalni svijet ne može pružiti“ i zato što  nam „ čitanje omogućava da budemo bolji ljudi“ .

Učenici Trgovačke i tekstilne škole najčešće čitaju kod kuće (74 %), a najmanje u javnom prijevozu ( 2 %),  17 % najčešće čita u školi, a 6 %  izjavljuje da čita negdje drugdje.Približno polovica ispitanika (48 %) ni s kim ne razgovara o knjigama i pisanoj riječi uopće, a da nije vezano uz lektiru i nastavu Hrvatskoga jezika , 19 % ih razgovara , a samo povremeno  o knjigama i pisanoj riječi razgovara 33 % ispitanika.

O pročitanim knjigama učenici najviše razgovaraju s prijateljima(44 %) što dovodi do zaključka da su  i njihovi prijatelji čitateljska publika,  12  % ih razgovara s roditeljima , a svega  4 % s bratom ili sestrom.

Objave na društvenim mrežama najinteresantnije su srednjoškolcima  za čitanje  (58 ispitanika), na drugom su mjestu književna djela (26 ispitanika), na trećem  stripovi ( 15 ispitanika),  novine su  na četvrtom mjestu (12  ispitanika), a blogovi su učenicima najnezanimljiviji (5 ispitanika).

Polovica anketiranih učenika  ne čita časopise (70 ispitanika), a oni koji čitaju najradije čitaju časopise za mlade (35 ispitanika ) , modne časopise ( 29), popularno-znanstvene  časopise ( 4 učenika), književne časopise čita samo jedan učenik, a  10 je učenika odgovorilo da čita neke druge  časopise.

Tijekom školske godine 2019./ 2020. podjednaki je broj učenika pročitalo  jednu i tri lektire (36) , 26 učenika dvije , 20 učenika četiri, 14 učenika pet, 6 učenika pročitalo je šest  lektirnih naslova, a 11 učenika  sedam i više lektirnih naslova .Lektire koje su pročitali velikom broju  učenika nisu bile zanimljive (41 %), samo 26 učenika izjavljuje( 17 %) da su  lektire zanimljive , a najvećem je broju učenika tek poneka lektira zanimljiva (42 %).  Daljnja je raščlamba pokazala  da više od polovice ispitanika (53,7 % ) lektiru najčešće priprema uz pomoć sažetaka s interneta, dok se 42,3 % služi raznim vodičima za lektiru radi lakšeg shvaćanja djela. Iako bi im aktivno čitanje pomoglo u razumijevanju književnih  djela i zadržavanju informacija  37, 6 %  ispitanika nikada ne piše bilješke tijekom čitanja lektire, a isto toliko učenika posjećuje stranice e- lektire i koristi se njezinim sadržajima . Premda  brojni naslovi na stranicama e- lektire imaju dodatne sadržaje koji potiču na čitanje i doprinose boljem razumijevanju lektirnog djela 14,1 % učenika nikada nije posjetilo te stranice.

Čak 37 % ispitanika  priznaje  da ne čita knjige koje nisu lektirni naslovi, 35 %  učenika prosječno  čita jednu do dvije knjige godišnje, 24 % ispitanika jednu do dvije knjige mjesečno , a samo 4 %  ispitanika  pročita jednu do dvije knjige koje nisu lektirni naslovi tjedno.Knjigu koju će čitati ispitanici najčešće biraju prema temi (63 ispitanika) , zatim prema vrsti djela (54 ispitanika), podjednako (52 ispitanika) prema kratkom sadržaju na poleđini knjige i prema naslovu knjige. Preporuku kao poticaj za čitanje navodi 50 učenika, 22 ističe broj stranica , 18 naslovnicu, 17 autora, 13 ilustracije u knjizi, a samo 3 početne rečenice,  27 ispitanika izjavljuje da knjigu biraju nekako drukčije. Osim zanimljivih likova (60,4 %) visoko na ljestvici kriterija prema kojem srednjoškolci ocjenjuju djelo, našla se i tema djela (57,7% ) , napeta fabula ( 33,6 %), stil kojim je djelo napisano (26,8%), a tek relativno mali postotak 20,8% navodi dužinu djela.Učenicima su najzanimljivije kriminalističke teme (92 ispitanika), humoristične (73 ispitanika) , pustolovne (66 ispitanika), horor (63 ispitanika), znanstveno-fantastične  (41 ispitanik), knjige s različitim savjetima (34 ispitanika), povijesne (27 ispitanika), biografske  (24 ispitanika), religijske i duhovne (14 ispitanika), a na začelju se čitateljskih interesa nalaze knjige za samopomoć (12 ispitanika).Roman je najpopularnija književna vrsta među učenicima Škole (62 odgovora), zatim slijede drame (30 odgovora), putopise voli čitati 15 ispitanika, biografije 13 , poeziju 12 ispitanika, pripovijetke 9 , a novele 6 ispitanika.Najmanje interesa učenici pokazuju za eseje (2 ispitanika).

Učenici Trgovačke i tekstilne škole više vole čitati strane  (40 %) od domaćih autora (23 %) premda 37 % ispitanika izjavljuje da podjednako voli čitati domaće i strane autore.Čak 103 ispitanika (69 %) nema svoje omiljeno književno djelo ili ga se toga trenutka nisu mogli sjetiti, 43 je učenika navelo naslov i autora najdražeg književnog djela. Odgovori su bili vrlo raznoliki što govori da ispitanici imaju  različite ukuse kada govorimo o čitanju. Na listi omiljenijih naslova našli su se: Jane Austen: Ponos i predrasude, Louisa May Alcott: Male žene, Marija Jurić Zagorka: Tajna Krvavoga mosta, J. K. Rowling : Hary Potter, A. Conan Doyle: Pustolovine Sherlocka Holmesa, Autobiografija Luke Modrića, Paulo Coelho: Veronika je odlučila umrijeti, Charlote Link: Dolina lisica, Bram Stoker : Dracula, Abigail Gibbs: Večera s vampirom, Anna Todd: Poslije svega, Valentina Story: Samo jedno ljeto, Harlan Coben: Ne puštaj me, Susan Ee: Pad anđela, Rick Riordan: Percy Jackson i Olimpijci, Pitaj Alicu- Dnevnik jedne narkomanke, Mi djeca s kolodvora Zoo.Zanimljivo je da srednjoškolci među najdraže knjige ubrajaju one koji su čitali u nižim i višim razredima osnovne škole: C. Collodi: Pinokio, Ivana Brlić Mažuranić: Šegrt Hlapić, Antoine de Saint Exupery: Mali princ, Božidar Prosenjak: Divlji konj, Damir Miloš: Bijeli klaun, Sue Townsend: Tajni dnevnik Adriana Molea, Jeff Kinney: Gregorov dnevnik, Sanja Polak:  Dnevnik Pauline P., Želimir Hercigonja: Tajni leksikon.Na listi najomiljenijih naslova samo  je  jedno srednjoškolsko lektirno djelo – Ibsenova Lutkina kuća.

Iako se čitalačke navike u elektroničkom okruženju mijenjaju  3 % ispitanika još se nije susrelo s elektroničkom knjigom i ne zna što je to. Premda se prije nekoliko godina najavljivalo da će e-knjiga zamijeniti tiskanu knjigu, još uvijek mladi čitatelji više vole tiskane knjige ( 58 %) od e- knjiga, a 24 % ispitanika podjednako čita tiskane i e- knjige ( možda je to posljedica pandemijskoga razdoblja).Više od tri četvrtine  mladih ne sluša audioknjige (85 %), a  8 % učenika ni ne zna što su audioknjige. Audio-knjige sluša samo 11 ispitanika ( 7% ).

Obitelji u kojima se čita pozitivno su i poticajno okruženje za razvijanje čitalačkih navika. Najviše je ispitanika odgovorilo da u njihovoj obitelji uglavnom čitaju majke (39  %), braća ili sestre (15 %), a najmanje čitaju očevi (10 %). 36 % ispitanika  izjavljuje da u njihovoj obitelji čita netko drugi. Rezultati istraživanja upućuju  da gotovo  četvrtina (24 %) ispitanika ne posjeduje kućnu zbirku knjiga što između ostalog dovodi do nezainteresiranosti djece i mladih za knjigu te do manjka  njihovih čitalačkih navika, 11 % ispitanika posjeduje manje od 5 knjiga u kućnoj zbirci, 19 % ih navodi  da imaju od 20 do 40 knjiga, 23 % od 5 do 20, a 22 % ispitanika ističe  da posjeduje više od 40 svezaka u obiteljskoj knjižnici.

Istraživanje na školskoj razini pokazuje da u razdoblju adolescencije kultura čitanja nije na zavidnoj razini. Vještina čitanja i količina čitanja snažni su pokazatelji školske uspješnosti i preduvjet su svakoga osposobljavanja stoga valja pronaći načine za buđenje i razvijanje interesa za knjigu i čitanje , a savjet kako to ostvariti dala nam je autorica M. Leonhart: “Da bismo promijenili  motivaciju i odnos adolescenata prema čitanju, moramo se vratiti unatrag, proučiti koji su njihovi zaostatci i gdje su izvori nevoljkosti prema čitanju. I u toj će fazi vjerojatno neka kombinacija početnog neuspjeha , lošeg mišljenja o sebi kao čitaču, nezainteresiranost za sadržaj koji nije povezan sa životom i zanimanjem učenika proizvesti odbojnost i izbjegavanje knjige. Programom postupnog izgrađivanja i vještine i samopouzdanja, a osobito zanimanja, moguće je adolescentske čitače potaknuti na angažirano ili strastveno čitanje.“